Kako biramo namirnice
Svako jelo počinje pre kuhinje — na pijaci, kod dobavljača, u izboru koji napravimo pre nego što upalimo šporet. Tri pravila vode tu kupovinu i ne menjamo ih.
Povrće se bere istog jutra
Najveći deo povrća stiže iz okoline i bere se na dan kada ga koristimo. Paradajz, tikvice i zelje ne stoje u magacinu po nekoliko dana. To se oseti na tanjiru — boja je življa, a ukus jasniji.
Zato se i meni delom menja kroz godinu. Kupujemo ono što je tog dana najbolje, a ne ono što je najlakše naručiti.
Mesara ne menjamo
Junetinu za biftek i tartar uzimamo od istog mesara godinama. Dobar odnos sa dobavljačem ne pravi se preko noći i ne vredi ga kvariti zbog nekoliko dinara razlike.
On zna kako tražimo da meso bude isečeno i koliko sme da odstoji. Mi znamo da nas neće izneveriti kada je gužva.
Kada nešto nije dobro, ne kupujemo
Ovo je najjednostavnije pravilo i najteže ga je poštovati. Ako riba tog jutra nije sveža, taj dan je nema na meniju. Radije ćemo reći gostu da je nešto rasprodato nego da iznesemo tanjir kojim nismo zadovoljni.
Bolje je skinuti jelo sa jelovnika nego ga servirati ispod nivoa. Gost to pamti duže od nas.
Tako izgleda svaki naš dan. Bez velikih reči — samo izbor koji se ponovi iznova, od jutra do poslednje večere.
